Onima koji zbog Allaha, dželle šanuhu, budu postili po vrućini i budu stpljivi, uprkos svojoj žeđi, Allah, dželle šanuhu, je pripremio posebna vrata  među svim džennetskim vratima. To su vrata Rejjan, ko god kroz njih prođe bit će napojen; i ko bude napojen kada uđe na ta vrata više nikad ožedniti neće. A kad postači uđu na ta vrata, ona će biti za njima zaključana za one koje poslije dođu i niko osim njih na ta vrata neće ući

Ibn Redžeb komentirao je vrijednost posta u ljetnom periodu u 'Lata'if el-Ma'arif' (str. 272-273). Ibadet koji se mnogostruko nagrađuje kada vlada vrućina jeste post, a to je zbog žeđi koju postač osjeća u podnevnoj vrućini. Zbog ovoga je se Muaz ibn Džebel žalio na svojoj samrtnoj postelji kako neće više nikada osjetiti žeđ, kao što su osjećali prvi muslimani. Prenosi se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, postio ljeti, a nije posti zimi, a Omer, radijallahu anhu, je na samrti savjetovao svog sina Abdullaha kako da postigne osobine vjernika, a prvo je naveo post kad vlada vrućina.

El-Kasim ibn Muhammed prenosi da je Aiša, radijallahu anha, postila pri najvećoj vrućini, i kad su je upitali zbog čega to radi, odgovorila je da želi iskoristiti dane prije svoje smrti. Također neke od žena ashaba su odabirale najtopliji dan i postile ga govoreći: "Kada nešto nije skupo, svi bi to kupili", misleći pri tom da su spremne činiti nešto što samo nekolicina može, bez obzira koliko to teško bilo, a to je dokaz uzvišenih težnji koje su ove žene gajile. Ebu Musa el-Ašari je bio u čamcu i čuo je nekoga kako poziva: "O putnici, ustanite!" Ponovio je to tri puta, pa je Ebu Musa rekao: "Pa kako da ustanemo? Zar ne vidiš gdje se nalazimo? Kako da ustanemo?" Pa mu je glas odgovorio: "Reći ću ti šta je Allah, dželle šanuhu, Sebi propisao: ko god ožedni zbog Allaha na vrelom danu, ima pravo kod Allaha da ugasi žeđ na Dan proživljenja." Nakon toga Ebu Musa je birao dan koji je bio tako vreo, da se neko mogao kuhati od vrućine, i postio bi taj dan.

El-Hasan kaže: "Džennetska Hurija će govoriti Allahovom evliji, koji će ležati na obali rijeke meda u Džennetu, dodajući mu čašu najslađeg pića i pitat će ga: "Znaš li kada me je Allah učinio tvojom ženom? Ugledao te je jednoga ljetnog dana dok si bio žedan na podnevnoj žegi i pozvao je Svoje meleke i rekao im: "Pogledajte ovog mog roba. Ostavio je svoju ženu, zadovoljstvo, hranu i piće zbog svoje želje za onim što sam mu pripremio. Budite svjedoci da sam mu oprostio." I tog dana On ti je oprostio i oženio te sa mnom."

Kad je Amir bin 'Abd Kajs došao iz Basre u Šam, Muavija, radijallahu anhu, ga je upitao šta mu je potrebno. Odbio je da traži bilo šta i samo mu je rekao: " Sve što mi treba je da vratiš vrućinu Basre da bi mi to post učinilo malo težim, jer previše je lahko postiti u tvojoj zemlji."

I ibn Omer, radijallahu anhu, je pošao na put s nekim svojim drugovima i sreli su pastira koga su pozvali da jede s njima. On im reče: "Ja postim." Ibn Omer,  radijallahu anhu, reče: "Zar postiš po ovoj vrućini - čuvajući ovce po ovim brdima?" Pastir mu odgovori: "Koristim dane života koji su mi ostali." Ibn Omer, radijallahu anhu, bio je oduševljen ovim odgovorom i reče mu: "Možeš li nam prodati jednu ovcu? Nahranit ćemo te njenim mesom za iftar i također ćemo je dobro platiti?" Pastir mu reče: "Ovce nisu moje. Pripadaju mome gazdi." Ibn Omer, radijallahu anhu, mu reče. "Pa šta bi tvoj gazda ako bi mu rekao da je ovcu pojeo vuk?" Pastir podiže prst ka nebu i reče: "A gdje je Allah?!" Ibn Omer, radijallahu anhu, je uporno ponavljao ovu rečenicu koju je čuo od pastira i kad je stigao u grad otišao je mladićevom gazdi i otkupio i njega i njegove ovce. Nakon toga je oslobodio mladića i poklonio mu sve ovce.

I Ibn Omer, radijallahu anhu, je postio nafile dok se ne bi skoro onesvijestio, ali zbog toga nije prekidao svoj post. Imam Ahmed ibn Hanbel bi postio do iznemoglosti i tad bi poljevao vodom svoje lice. Pitali su ga o postu po posebno vrelim danima i on je odgovorio: "Nema ništa loše u tome da se nakvasi ručnik i iscijedi po licu kako bi se se rashladili." I Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, bi se polijevao vodom po glavi kada bi postio.

Onima koji zbog Allaha, dželle šanuhu, budu postili, Allah, dželle šanuhu, je pripremio posebna vrata  među svim džennetskim vratima. To su vrata Rejjan, ko god kroz njih prođe bit će napojen; i ko bude napojen kada uđe na ta vrata više nikad ožedniti neće. A kad postači uđu na ta vrata, ona će biti za njima zaključana za one koje poslije dođu i niko osim njih na ta vrata neće ući.

Izvor: IslamicAwakening.Com

s.k

Islam (arapski: الإسلام al-islām) "predanost jednom Bogu" je monoteistička religija koja je nastala na Arapskom poluotoku u VII. vijeku, danas je najrasprostranjenija religija na svijetu Takodjer je religija sa najbržom tendencijom širenja u svijetu Muslimani vjeruju u postojanje samo jednog Boga (Allaha s.w.t.) te vjeruju da je Muhammed Božiji mir i blagoslov na njega) Njegov rob i poslanik. Zajedno sa judaizmom i kršćanstvom Islam je jedna od tri abrahamskeili ibrahimske religije.

Etimologija

Na arapskom jeziku, islām znači "predanost" (jednom Bogu, Allahu s.w.t.) i opisan je kao Dīn (arap. dîn el-islâm), što znači "način života" ili "religija". Etimološki, derivirano je iz istog korijena kao i Salām, "mir" (čest pozdrav među muslimanima). Riječ musliman je također povezana sa riječju Islām i znači "onaj koji se predaje Bogu".

Prema podacima iz 1996. svaki četvrti stanovnik zemaljske kugle je musliman, a u brojkama to je preko 1.482.597 000 muslimana od ukupno 5.777.940.000 ljudi na Zemlji ili u procentima 26%. Gledajući po kontinentima, muslimana ima najviše u Aziji (1.022.692.000), ali je interesantno da oni nisu većina na tom kontinentu, nego ih ima 30%. Pravi "muslimanski kontinent" je, ustvari, Afrika gdje muslimani predstavljaju nadpolovičnu većinu, tačnije 59%, a ima ih ukupno 426.282.000. Muslimani su apsolutna većina u čak 59 država svijeta, a država sa najvećim brojem muslimana je Indonezija sa 196.288.020 muslimana ili 95% od ukupnog broja stanovnika. Odmah iza su velike muslimanske zajednice u Pakistanu, Egiptu, Sudanu, Turskoj itd. Zanimljivi su podaci o muslimanskim "manjinama" u najmnogoljudnijim zemljama svijeta, Kini gdje ih ima 133.100.545 ili 11%, i Indiji 133.295.027 ili 14%. Muslimani su apsolutna većina u zemljama kao što su Maldivi, Mauritanija i Džibuti.

Godišnja stopa porasta broja muslimana je 6,40% što je zaista mnogo, a radi poređenja, kršćani imaju stopu porasta 1,46%. Prema ovome u 1997. godini muslimana je bilo 1.577.483.000, a procjena za 1998. je 1.678.442.000. Možda je najbolji pokazatelj velikog porasta broja muslimana podatak da se u posljednjih pedeset godina taj broj povećao za nevjerovatnih 500% dok se broj kršćana za isto vrijeme povećao za samo 47%, hindusa za 117% i budista za 63%. Svakako da je najveći uzrok ovome izrazito veliki natalitet kod muslimana, ali je sigurno da ovom broju značajno doprinosi i primanje islama od strane nemuslimana što svjedoče podaci o velikom porastu broja muslimana na Zapadu.

U periodu od 1989. do 1998. broj muslimana u Evropi se povećao za 142,35%, u Sjevernoj Americi za 25% i Australiji za 257,07%, međutim što se Australije tiče, ovaj procenat i nije toliko značajan s obzirom da tamo do prije dvadeset godina gotovo da i nije bilo muslimana. Bitno je još napomenuti da su muslimani u najjačim zapadnim zemljama (SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj) druga najveća vjerska grupa.

Svi podaci su uzeti od WAMY (World Assembly of Muslim Youth), a oni ih prenose od UN-a i iz CIA World Facts Book.

Vjerovanja

Sljedbenici islama, poznati kao Muslimani vjeruju da je Bog (ili, Arapski : Allāh) poslao svoju direktnu objavu čovječanstvu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka Džibrila (Gabrijela) kao što je poslao objave ostalim poslanicima, Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musāu i Isāu (Božiji mir i blagoslov na njih). Muslimani vjeruju da je Kur'an posljednja od Allahovih s.w.t. knjiga objavljenih čovječanstvu, da je potpuno tačna (bez grešaka) i da je nepromjenjiva, što obećava i Allah s.w.t. a u djelo sprovode ljudi koji Kur'an znaju napamet, ti ljudi zovu se hafizi. Budući da su prethodne knjige koje je Allah s.w.t. slao ljudima, a to su: Suhufi - Ibrahimu a.s., Tevrat - Tora- Musau a.s. (Mojsiju), Zebur - Davud a.s., Indžil (Evanđelje) izmijenjene od strane ljudi ili djelimično zaboravljene (prepričavane) Allah s.w.t. je poslao Kur'an da bi ukazao čovječanstvu na pravi put . Kur'an se do danas sačuvao u izvornom obliku, zahvaljujući izuzetnoj pažnji da se ne izmijeni niti slovo u njemu.

Muslimani drže da je islam ista ona vjera koju su vijekovima propovijedali Božiji poslanici sve od Adema a.s, i da je Kur'an (sveta knjiga muslimana) posljednja Božja objava a Muhammed s.a.v.s. posljednji Božiji poslanik. Islamsko učenje vidi Kršćanstvo i Judaizam kao derivacije učenja određenih poslanika - Ibrahima a.s. (Abrahama); i u tome prepoznaje njihove zajedničke Abrahamske korijene, a Kur'an ih naziva "Ljudima Knjige" (Ehl al-Kitab). Islam ima tri primarne grane podjele nastale iz razilaženja u podjeli vlasti nakon smrti Muhammeda s.a.v.s, te tri podjele su : Sunniti, Šiiti, Haridžijski*. (Riječi Sunnit, Šiit ili Haridžija ne spominju se u Kur'an ili hadisu)

Temelj islamskog vjerovanja nalazi se u Šehadetu (svjedočenju) da nema drugog Boga sem Allaha s.w.t. i da je Muhammed s.a.v.s. Božiji rob i Božiji poslanik. Pripadnost islamu iskazuje se slijedećim riječima (transkript Arapskog pisma), da bi neko postao Musliman mora jezikom izgovoriti i srcem vjerovati slijedeće riječi :

Šest osnovnih članova vjerovanja

Postoji šest osnovnih vjerovanja koja dijele svi muslimani:

1. Vjerovanje u Boga. (Amentu billahi)
2. Vjerovanje u meleke. (we melaiketihi)
3. Vjerovanje u Božje knjige. (we kutubihi)
4. Vjerovanje u sve Božje poslanike. (we rusulihi)
5. Vjerovanje u Sudnji dan. (we'l jewmil ahiri)
6. Vjerovanje u sudbinu*, vjerovanje da sve što biva, biva sa Allahowom swt voljom i određenjem (we bil kaderi hajrihi we šerrihi minAllahi teala)

Spojeno u jednu rečenicu glasi:

"Amentu billahi we melaiketihi we kutubihi we rusulihi we'l jewmil ahiri we bil kaderi hajrihi we šerrihi minAllahi teala."

"Ja vjerujem u Allaha i meleke i Knjige i poslanike i Sudnji dan i vjerujem da sve što biva, biva sa Allahovom voljom i određenjem."

Osnovni principi islama

Vjernici tokom molitve, džamija u Damasku

• Šehadet: Svjedočenje da niko osim Allaha swt nije vrijedan obožavanja i da je Muhammed savs Njegov rob i poslanik.
• Namaz: Obavljanje pet dnevnih namaza. (salah).
• Post: Post svakog dana mjeseca Ramazana od zore pa do zalaska sunca.
• Zekat: Davanje Zekata(milostinja)
• Hadždž: Hodočašće u Mekku za vrijeme mjeseca Zul Hidže koje je obavezno jednom za vrijeme života onima koji imaju mogućnost da ga obave.

Kratka historija

Muhammed a.s. je rođen u Meki oko godine 570. Oko godine 610. počeo je propovijedati poruke koje dobija od Boga i koje su kasnije skupljene u knjizi Kur´an. Sve propovijedi tvrde da je Bog (Allah) jedan, milostiv i svemoćan, kao i da nadzire tok događaja. Na Sudnji dan on će ljudima suditi prema njihovim djelima i poslati ih u dzennet ili dzehennem. Bogati sloj pobunio se protiv nove religije, i to zbog osude njihovog ponašanja u Kur´anu, i počeo progoniti Muhammeda a.s. a i njegove sljedbenike. 622.g. Muhammed a.s. se iz Meke seli u Medinu i taj čin zvan hidžra označava početak islama kao vjere. Tu su ustanovljeni glavni obredni oblici, a to su postovanje (molitva), vjerski doprinos, post (mjesec ramazan) i hodočašće u Mekku.

Nakon smrti, Muhammed a.s. je ostavio iza sebe, kako novu religiju tako i državu.

Država je u početku bila savez plemena ili rodova, ali kako se širila tako je bila sve organiziranija. Državni poglavar bio je halifa, nasljednik, odnosno zamjenik Muhammeda a.s. Kako su Arapi bili nomadski i ratnički narod, učestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove a.s. smrti osvojeni su Sirija, Irak, Libija i Iran. Ta ekspanzija nastavila se čitav vijek, na zapadu su osvojili sjevernu Afriku do Atlantika, prešli u Španjolsku, došli su do Carigrada i Pakistana. U svim tim zemljama je do 17. vijeka polahko, ali sigurno islam postao glavna religija.

Islam se širio miroljubivim načinom: muslimanski trgovci s karavanama deva unijeli su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istočnu obalu Afrike, iz Indije se proširio na Indoneziju, Maleziju i Filipine.

Novo razdoblje u historiji islama počinje 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, čime počinje evropski uticaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog uticaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat.

Kur'an

Kur'an (arapski: القرآن al-qur'ān) u prenesenom prijevodu "čitanje"; također zvan Al Qur'ān Al Karīm; je sveta knjiga islama. Muslimani vjeruju da je Kur'an objava Božijih riječi i kulminacija Božje objave čovječanstvu, preko Božjeg poslanika Muhammeda a.s. u periodu od 23 godine preko meleka Džibrila.

Objava Kur'ana

"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! [...] Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali..."

Kur'an je sveta Božja knjiga koja je objavljena Božjem poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.). Objava je počela u mjesecu Ramazanu. Božiji poslanik Muhammed (s.a.v.s.) je kao i obično meditirao u pećini Hira, kad mu se melek Džibril ukazao i počeo sa : "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!" Tada je Muhammed a.s odgovorio da ne zna da čita, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov a.s prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine, jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku ljudi su Ga učili napamet a kasnije su počeli i da Ga zapisuju. Noć kada je Allah swt upotpunio Kur'an zove se Lejletul kadr (Noć kadr).

Kur'an je najčitanija knjiga na svijetu. Ima preko 2 miliona hafiza, tj. ljudi koji znaju čitav Kur'an napamet. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."

Kur'an kao uputa

Opisan je kao Uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.

Postoje dvije vrste upute:

• Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha dz.s. u slijedjenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike.
• Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.

Muslimani smatraju da Kur'an upućuje ka onome sto je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji, najnepristrašniji i najpravedniji. Kaže Allah dž.š: "Zaista ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada." (El-Isra, 9.)

Šerijat

Vjerski zakon islama zove se Šerijat. On je utemeljen na božjoj objavi, i izveden je iz četiri glavna izvora. Prvi je Kur´an, za kog se vjeruje da je oduvijek postojao na nebu, a onda ga je melek Džibril (anđeo Gabrijel) postupno objavljivao Muhammedu a.s., kako su to prilike zahtijevale. Zatim su tu Sunna, knjiga predaja o Muhammedu a.s. i njegovom životu, Idžma, suglasnost zajednice i Kijas, zaključivanje iz prva tri izvora. Ishodište mu je zapravo u predislamskom običajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija: ono što je Allah naredio, ono što je Allah preporučio, ali nije propisao kao obavezno, ono što je Allah ostavio zakonom neodređeno, ono što je Allah otklonio, ali ne i izričito zabranio i ono što je Allah izričito zabranio. Pojam Šerijata puno je širi od bilo kojeg zapadnjačkog poimanja prava, jer pokriva sva područja života. Kasnije, u 19. vijeku, moć Šerijata slabi, i to prvo zbog evropskog uticaja, a drugo zbog ublažavanja strogih porodičnih zakona. Polahko se osjeća i već dešava lagani proces prilagođavanja novom vremenu, ali i pritisaka posebno zapadnih zemalja koji vode velike kampanje i negoduju posebno kada je u pitanju odnos prema ženama, običajima njihovog obrezivanja, te običaja i zakona kažnjavanja kamenovanjem koje se dešavalo još ponegdje u nekim zemljama Afrike.

Islam ima tri osnovne grupe vjernika: Sunite, Šije (šiiti) i Haridžije. Do raskola (u učenju!) je došlo kada se postavilo pitanje ko će naslijediti Muhammeda a.s. Suniti (koji čine većinu od oko 90% Muslimana) tvrdili su da niko ne može naslijediti Muhammeda a.s., jer je Kur´an oblikovao i dovršio objavu Božjeg vodstva. Muhammedov a.s. nasljednik zato može biti samo čuvar nasljeđa, on će biti kalif s podređenom vlašću kao vođa vjernika, a bira ga zajednica postupkom idžme. Za šijitske muslimane glavna je osoba vjerske vlasti imam, koji je nasljednik zato jer ima sposobnost nadahnutog i nepogrešivog tumačenja Kur´ana, a šijiti govore o sebi kao o pozvanom i određenom narodu. Najvažnija mistična tradicija, sufizam, pridonosi sjedinjenju šijitske i sunitske svijesti.

Neka od dostignuća arapskih, odnosno muslimanskih učenjaka i mislilaca koriste i nalaze se u temeljima zapadne civilizacije. Na Zapad su posredovala učenja koja su usvojena na Istoku, djela grčkih, perzijskih i indijskih pisaca, medicinski priručnik Avicene, koji se donosi na Zapad kao dostignuća perzijskih liječnika, decimalni sistem, astronomija. Zapad je ponovo otkrio Aristotela i usvojio njihov stil u arhitekturi i umjetnosti. Islamski stil osjetljiv je na ukrase i nastoji preokrenuti stvarni izgled stvari u apstraktni. 1258. Mongoli razaraju Bagdad, što se označava kao početak općeg stagniranja širenja Islamskog carstva.

U ime Allaha Samilosnog Milostivog

Tako mi onih što dahčući jure pa varnice frcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu pa u njoj u gomili upadaju, čovjek je zaista Gospodaru svome nezahvalan.I sam je on toga doista svijestan, i on je zaista za bogatstvom pohlepan. A zar on ne zna da će kada budu oživljeni oni koji su u grobovima, i kada izađe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov toga dana sve znati o njima. A, "Allah je velik!"

Sura: Al - Adiyat

U ime Allaha Samilosnog Milostivog

Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji, kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena u vatri uzarenoj pržiti, sa vrela užarenog piti, kada drugog jela osim trnja neće imati, koje neće ni ugojiti ni glad utoliti. Neka lica toga dana bit će sretna trudom svojim zadovoljna, u dženetu izvanrednome, u kome prazne besjede neće slušati.

U njemu su: Izvor-vode koje teku, u njemu su i divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poređani, i ćilimi rašireni. A, zašto oni ne pogledaju kamile kako su stvorene, i nebo kako je uzdignuto, i planine kako su postavljene, i zemlju kako je prostrta! Ti poučavaj, tvoje je da poučavaš, i vlasti nad njima nemaš. Istinu je rekao uzvišeni Allah! Sura: Al - Gasiya 1 do 22 ajet-a